Chapter 14: Goddess on The Throne

Otkako su divovi stigli na gradilište zida, general se osjećao energičnije, ti snažni ljudi koji su pomagali mladim vojnicima i Velikom zidu brzo su poprimili oblik pravog zmaja. Bit će to mjesto svjetske baštine i remek-djelo arhitekture svog vremena, a metode koje su graditelji koristili u izgradnji zida bile su inovativne poput rižinog ljepila koje se koristilo za spajanje cigle i kamena, bez rasta trave i grmlja, koji čak niču usred asfalta. Princeza Dan više se posvetila aranžiranju svog vrtnog cvijeća, a u trenucima kada je osjećala bol, pravila je pauze i čitala Oliverova pisma koja su redovito pristizala brodom iz Dubrovnika. Olivera joj je najavila da joj šalje keramiku koju je počela izrađivati po keramici iz vinčanske civilizacije, koju neki zovu Dunavska, a drugi Turdas, sve ovisno o lokalitetu, a vinčanska civilizacija nastala je na lokaciji Belo Brdo, međutim ta se civilizacija protezala sve do Novog Brda, gdje se sada nalazi prekrasna tvrđava. U okolici Novog Brda postoje ogromne prirodne rezerve srebra i zlata, da dubrovački trgovci stalno dolaze po srebro, a godišnje se iskopa više od 7 tona rude, a prve srebrnjake izradio je Oliverin otac, knez Lazar. Despotovina Oliverinog brata Stefana također rudari bakar i željezo, kako bi dinastiju Ming mogli opskrbljivati srebrom i bakrom jer je u Dubrovniku vidjela nove bakrene kovanice za vanjsku trgovinu dinastije Ming. Tijekom rudarenja neobične figurice pronađene su u rudnicima i prije doba Nine Belove, pa joj je Olivera poslala jednu figuricu i neke od neobičnih posuda od gline. Oliverina majka je preminula, a kneginja Milica ili lady Eugenia bila je potomak svete carske loze Nemanjića, kao i kneginja Dan, pa je princezi Danu ostavila prvu zastavu s grbom Nemanjića izvezenim zlatnim brokatom, a zastavu koju joj je Olivera poslala u dinastiji Ming. Kneginja Milica nikada nije zaboravila da je od 1282. do 1299. godine Stjepan Nemanjić bio talac Zlatne Horde kao jamac mira dok Nogai Khan nije umro. Tada se Stjepan vratio u domovinu slobodan, te kao kralj vladao 10 godina, od 1322. do 1332. godine, oženio se bizantskom princezom i sagradio samostan Visoki Decani sa zidovima od ruže i bijelog mramora.

Ovako je kralj Dušan, sin kralja Stjepana, nekadašnjeg taoca tatarskih Zlatnih Hordi, napisao zakon:O siromašnim ženamaSvaka siromašna žena koju se ne može tužitiIli će odabrati odvjetnika koji će se branitiKoji će govoriti u njezino imeNeka najsiromašnija žena bude slobodna kao svećenicaVratimo se sada drevnoj civilizaciji iz koje je došao car Nino, u toj civilizaciji postoji jedan simbol koji ćete i danas vidjeti diljem svijeta, posebno u budističkim hramovima na ulazu, taj simbol je jednostavan i simbol je dobrote.

Olivera ju je u pismu obavijestila da su ona i Mara sestra Stefanova, koja je bila udana za Vuka Brankovića, molile Stefana Lazarevića da, budući da Stefan nakon smrti nema nasljednika, ustupi prijestolje Brankovićima i tako kralj Đurađ Branković ostane u povijesti sve do Smederevske bitke. Njegova sestra Teodora udala se za plemenitog gospodara grada Drača, brat Grgur nakon što ga je Temur oslobodio, ostao je u samostanu Hilandaru do kraja života. Dan je bio sretan što su Brankovići došli na prijestolje, prethodno su izgubili teritorije koje je Vukašinu dao Murat, Vukašin je bio vazal koji je služio Muratu.Obitelj Branković uvijek je podržavala obitelj Nemanjić, a bili su knezovi pod Stefanom Dečanskim.

U njezinim rukama bila je prva zastava naše obitelji i cara Nina, original koji joj je Olivera poslala iz Dubrovnika." Hajde, reci mi, borio si se u bitkama kao general u mladosti i vidio mnoge zastave koje su nosile vojske, na čiju te zastavu podsjeća ova?" General ju je pogledao i zastao u čudu. "Pa, moram biti iskren, vrlo je sličan našim starim zastavama." "I sam sam tako mislio, vidite kako su u davna vremena naši svjetovi i kulture bili povezani zastavama mira." "Mislite li da je napušteni grad koji smo otkrili zapravo Niniva?" "To je vjerojatnije nego da je grad Nino, kao što neki misle, Nikopolis gdje se nedavno vodila velika bitka. U tom gradu tvrđavi u kojem sam preživio ranu nalazio se izvor vode, baš kao što postoji izvor vode u tvrđavi i gradu Novom Brdu. Gradovi se tradicionalno grade u blizini izvora pitke vode, a tuneli ispod gradova i tvrđava, pa nije ni čudo što je ispod Eufrata i napušteni grad u kojem smo pronašli Ninsko blago." "Ninski gradovi postoje po cijelom svijetu, čak i u blizini Dunava gdje je rođena vinčanska civilizacija, postoji mjesto nazvano po Ninovom ocu i legenda kaže da je tamo rođen, postoje čak i ostaci glinenih pločica s klinastim pismom i novčićem. Od invazije barbara sa sjevera, stanovnici Nina krenuli su prema istoku, plovili su brodovima duž rijeke Dunav koja vodi do Crnog mora, i tako se dio njih zauvijek nastanio u Aziji." Legende i mitove stvaraju oni koji najmanje znaju o činjenicama, samo izmišljaju ono što im se sviđa i kojeg junaka obožavaju, maštaju i izmišljaju priče iz zabave. Zašto bi se itko rugao našim herojima iz zavisti i arogancije, ali njihova moć neće trajati vječno!" Postoji tradicija koju je i car Nino poštovao, naime za one kojima nije bilo suđeno da se rode u plemićkim obiteljima, organiziran je ručak koji je podijeljen siromašnima, djeci, bolesnicima i starcima, i ne samo to, već je i car Nino osobno sudjelovao u pripremi hrane i podjeli porcija siromašnima. Organizirajmo besplatan, ali bogat kraljevski ručak za radnike na gradilištu Velikog zida jednom tjedno kada imamo slobodan dan." General je pogledao svoju ženu i nasmiješio se: "Ne znam odakle dolaze sve tvoje ideje, iako si bolestan, tvoj fokus je kraljevski nahraniti naše radnike na gradilištu, kad bi sve princeze bile poput tebe, svijetom bi vladali mir, sklad i dobrota." Dakle, hoćemo li pripremiti ručak za radnike?"" Da, naravno, i znate da to nije samo tradicija u vašem kraljevstvu, to je također tradicija naših careva od davnina!"